U minulim vjekovima stanovnici petnjičkog kraja su vjerovali da bihorski ćilim ima magične moći, sa svojim živopisnim motivima i simbolima koji treba da donesu sreću i zaštite od zlih sila. Zato je nekada gotovo svaka kuća u Bihoru imala po jedan ćilim prostrt na podu, prebačen preko namještaja ili okačen na zidu. No, vjekovima starom zanatu tkanja ćilima na ovom području prijeti izumiranje. Jedini vjerni čuvari ove tradicionalne, reklo bi se umjetničke djelatnosti, su žene koje okuplja Udruženje „Vrijedne ruke“. One su prije petnaestak godina na lokalitetu Kutnje brdo, i to na granici sela Lagatori i Trpezi, formirale mini-pogon u kom izrađuju rukotvorine od vune. Kako ističe predsjednica Udruženja Sabaheta Novalić, iz njihovog pogona izlaze različiti predmeti,, od koji su najpoznatiji čuveni ćilimi koji krase brojne domove i objekte ne samo u Crnoj Gori nego i širome evropskih zemanja.
- U vremenima opšte ekonomske krize nas nekoliko žena i djevojaka formirale smo Udruženje „Vrijedne ruke“ u želji da od zaborava sačuvamo stare rukotvorine koje su vrijednim rukama stvarale naše bake i majke. Tako godinama uspješno egzistiramo, iako se radi o teškom i odgovornom poslu. Naši proizvodi su pronašli mjesto širom Evrope. Posebno su traženi naši čuveni ćilimi. Ne bih znala tačno koliko smo ih do sada proizveli, ali se zasigurno radi o značajnom broju. U narudžbi, pored ćilima, imamo dosta tepiha od vune. Važno je reći da ćilimi imaju neprocjenjivu vrijednost, jer svaki konac koji je upotrijebljen morao je da prođe kroz ruke neke od nas radnica – ističe Novalićeva, dodajući da vunu za izradu ćilima i drugih proizvoda nabavljaju mahom na području Bihora.
Prema mišljenju istaknutih etnografa i etnologa, ćilim je u naše krajeve došao sa turskim osvajanjem. Inače, smatra se da ćilimi potiču iz drugog ili trećeg vijeka prije nove ere sa prostora Kaspijskog jezera i armenijskih vrleti. Kao velika umjetnička vrijednost, sa kompleksnim kulturnim značenjem i likovnom posebnošću, uz tradiciju od nekoliko hiljada godina, danas se ćilim izučava na prestižnim univerzitetima. Tehnika izrade ćilima ostala je gotovo ista od njenog nastanka. Tako je u Bihoru izrada ćilima vremenom postala tradicija. Uglavnom je to bio ženski zanat i proizvod. Tkale su ga darovite žene pa je, najčešće, od jednostavnog tkačkog proizvoda postajao umjetničko djelo.
Novalićeva navodi da se ćilimi i danas tkaju prema posebnim pravilima starim stotinama godina.
-To je vrlo spor proces. Potrebno je mnogo vremena da se izatka ćilim, onako kako se to radilo u davnim vremenima. Sad postoje savremeni električni razboji koji mnogo brže rade. Nekad su žene, sjedeći na niskim drvenim klupama tkale koristeći samo svoje prste na nitima vune razapetim na vertikalnim tkalačkim stativama. Zbog toga što se tka ručno, a geometrijska šara je kompleksna, jednoj tkalji, na taj način je potrebno desetak dana da izatka jedan metar kvadratni ćilima – ističe Novalićeva.
Kazala je da posebnu atrakciju u njihovom pogonu predstavljaju, upravo, stari razboji.
- U pogonu imamo četiri razboja, a jedan od njih je star oko sto godina. Pamtim priču kako je moja majka učila da radi na ovom razboju. To je ručni razboj za ćilime, serdžade, dekice u pole, krpare i za izradu raznih materijala od vune – naglašava Novalićeva.
Ona navodi da je ovaj zanat nauičila još od ranog djetinjstva i da ga rado prenosi na sve one koji za tako nešto pokažu interesovanje.
-Sve što danas radim naučila sam još u djetinjstvu. Od drugog razreda osnovne škole počela sam da tkam, pletem i vezem i tada sam uspjela da sakupim prvi novac koji sam iskoristila da kupim sredstva neophodna za školovanje. I tako dan po dan, čarape po čarape, ćilim po ćilim, pa do današnjeg pogona u kojem proizvodimo sve te tradicionalne rukotvorine - priča Sabaheta.
Ističe da njenu radionicu često posjećuju turisti i da obavezno nešto kupe od ponuđenih proizvoda.
- Učestvovali smo na mnogim sajmovima gdje smo izlagali proizvode koji su plod naših ruku. Zato se nije čuditi što nas često posjećuju turisti koji se rado odlučuju da kupe nešto što je nastalo u našem pogonu. Sve to ukazuje da Bihor raspolaže izuzetnim potencijalima. Međutim, u cijeloj priči izostala je značajnija pomoć nadležnih institucija koje bi u narednom periodu morale više sredstava da usmjeravaju za očuvanje tradicionalnih vrijenosti – poručila je Novalićeva, podsjećajući da je Udruženje na čijem se čelu nalazi do sada dobilo brojne nagrade i priznanja za pokazano umijeće.
D.J.

Rukotvorine oduševile žene iz Švajcarske
Da i u razvijenm zemljama Evrope postoji interesovanje za domaće rukotvorine sa prostora Bihora, potvrdila je grupa žena iz Švajcarske koja je nedavno boravila u Petnjici.
- Grupa žena iz Švajcarske, predvođena Ljiljanom Suard, došla da vidi šta to mi radimo. One su se uvjerile da naši ćilimi imaju neprocjenjivu vrijednost, posebno zbog tehnike kojom se rade. Gošće iz Švajcarske, koje se takođe bave domaćom radinošću, organizovale su i radionicu u Petnjici, stavljajući poseban akcenat na originalnost i kvalitet naših rukotvorina. To je potvrda da se na području Petnjice može da ima dosta brendiranih proizvoda, prepoznatljivih širom Evrope - kazala je Novalićeva.

Preko Turske do brendiranog proizvoda
U turskom gradu Izmiru nedavno je prezentovan bihorski ćilim koji je u toku 2016 godine zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Iz lokalne uprave ističu da je na taj način nastavljena implementacija projekta „Valorizacija bihorskog ćilima“ koji je u 2017. godini podržan od strane Ministarstva kulture Crne Gore. Naglasili su da se radi o višegodišnjem projekatu koji za cilj ima zaštitu, popularizaciju, valorizaciju i brendiranje bihorskog ćilima kao posebnosti regije Bihor, opštine Petnjica i Crne Gore.
- Imali smo čast da bihorski ćilim predstavimo na samom otvaranju festivala folklora u turskom gradu Izmir. Ovaj unikatni proizvod je kasnije izložen na više lokacijama pred mnogobrojnom publikom izazivajući pažnju kako kod naučne, tako i kod laičke javnosti. Centralna promocija bihorskog ćilima je održana tokom međunarodnog naučnog simpozijuma na lokalitetu “Kultur Parka”. Jedna od tema simpozijuma je bila „Tradicionalno i moderno“ – u okviru koje se bihorski ćilim koristio kao dobra praksa u valorizaciji nasleđa, tradicionalnog umijeća i modernog izražaja kojim se afirmiše tradicionalno na moderan način ne narušavajući kvalitet naslijeđenog – naglasili su iz lokalne uprave.